6225
anordnen
Verb
Wortart
|
ordnet an
3. Person Singular Präsens
|
ordnete an
3. Person Singular Präteritum
|
hat
Hilfsverb
|
angeordnet
Partizip II
glagol nesvr.
Vrsta reči
|
nalažem
1. lice jednine prezenta
nalagati istragu | eine Untersuchung anordnen |
glagol svr.
Vrsta reči
|
naložim
1. lice jednine prezenta
naložiti pretres | eine Durchsuchung anordnen | |
naložiti evakuaciju | die Evakuierung anordnen | |
naložiti obdukciju | eine Obduktion anordnen | |
naložiti deložaciju | eine Delogierung anordnen |
glagol svr.
Vrsta reči
|
naredim
1. lice jednine prezenta
narediti zaplenu | eine Beschlagnahme anordnen | |
sud je naredio oslobađanje | das Gericht hat die Freilassung angeordnet | |
službeno narediti | dienstlich anordnen | |
narediti hapšenje | eine Verhaftung anordnen | |
narediti deportaciju | die Deportation anordnen | |
narediti mobilizaciju | die Mobilmachung anordnen | |
narediti hapšenje | die Festnahme anordnen | |
službeno narediti | behördlich anordnen | |
Ustavni sud je naredio ponavljanje izbora | das Verfassungsgericht ordnete eine Wahlwiederholung an |
glagol nesvr.
Vrsta reči
|
naređujem
1. lice jednine prezenta
naređivati povlačenje | den Rückzug anordnen |
glagol svr.
Vrsta reči
|
odredim
1. lice jednine prezenta
odrediti istražni zatvor | eine Untersuchungshaft anordnen | |
određen zakonom | durch Gesetz angeordnet |